Ustav Organizacije ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu usvojen je i potpisan u Londonu 16. novembra 1945. godine i stupio je na snagu u Parizu 4. novembra Novembar 1946. godine.

Od 41 države članice 1945. godine, UNESCO je do 2021. godine narastao na 193 države članice i 11 pridruženih članica.

UNESCO je danas odgovoran za neke od najvažnijih svjetskih instrumenata za uspostavljanje standarda, uključujući i Konvenciju o svjetskoj baštini iz 1972. godine, i vodi neke od glavnih programa UN-a u područjima kulture, obrazovanja, nauke i informacija. UNESCO takođe koordiniše jedinstvenom mrežom UNESCO lokaliteta koji se prostiru na oko 10 miliona km2. Dom stotinama milioni ljudi, mjesta koja su UNESCO lokaliteti štite neka od najvažnijih kulturnih i prirodnih nasljeđa u našem zajedničkom čovječanstvu.

Prema članu XV Ustava UNESCO-a, Instrumenti o prihvatanju članstva u UNESCO od strane države članice deponuju se kod vlade Ujedinjenog Kraljevstva, i svako prihvatanje članstva postaje valjano nakon potpisivanjem Ustava u Londonu.

Kao dio obilježavanja UNESCO-ove 75. godišnjice, UNESCO, Velika Britanija (kao depozitar Ustava) i Francuska (kao sjedište Organizacije) su svakoj od država članica omogućile pristup digitalizovanoj kopiji odgovarajućeg instrumenta o prihvatanju članstva u UNESCO-u, kao podsjećanje na kolektivni cilj i predanost sveukupnoj misiji UNESCO-a.

Bosna i Hercegovina je postala članica UNESCO-a 30. aprila 1993. godine, a Instrument o prihvatanju članstva u UNESCOu je potpisao tadašnji ministar vanjskih poslova dr. Haris Silajdžić.

 

Digitalizovana kopija originalnog Ustava UNESCO-a iz 1945. godine se takođe može pogledati na sljedećen linku:

https://atom.archives.unesco.org/constitution